Iz zemalja Evropske unije (EU) od početka godine prinudno je vraćeno 300 crnogorskih građana, pokazuju podaci iz Izvještaja o realizaciji akcionog plana za poglavlje 24 pravda, sloboda i bezbjednost. Kako se navodi u tom dokumentu, države članice EU su poslale 140 zahtjeva za readmisiju, a najviše ih je bilo iz Njemačke iz koje je deportovano 265 crnogorskih državljana.
Readmisija je dobrovoljan ili prisilan povratak lica koja neosnovano borave na teritoriji neke države u njihove zemlje porijekla. U ogromnom broju slučajeva riječ je o odbijenim potraživaocima azila, ali ima i drugačijih slučajeva.
Procedura readmisije je da policija zemlje u kojoj lice boravi ilegalno započinje proceduru potvrđivanja državljanstva osobe čiji je zahtjev za boravak ili nastanjenje u toj zemlji odbijen. Potom Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore dobija molbu za potvrdu identiteta, a nakon toga, na osnovu potpisanog sporazuma šalje pozitivan odgovor na zahtjev za readmisiju policije države iz koje je stigao zahtjev. Procedura se obavlja uz konsultacije sa ambasadom.
Kako se navodi u izvještaju koji je usvojila crnogorska vlada, osim iz Njemačke zahtjevi za readmisiju su stizali i iz Švedske i to za 10 lica, iz Luksemburga za osam, Austrije za šest, Belgije za četiri, Holandije za pet i Danske i Španije za po jednog crnogorskog državljanina.
– U periodu od 1. januara do 30. juna ove godine nije bilo negativnih odgovora na zahtjeve za prihvatanje crnogorskih državljana – navodi se u izvještaju.
Za prvih šest mjeseci, Crna Gora je od država članica EU dobila 60 zahtjeva za prihvatanje državljana trećih država, koji su se odnosili na prihvatanje 101 lica, ali nijedno nije prihvaćeno.
– Iz Njemačke su stigla 53 zahtjeva za prihvatanje 87 lica, Švedske jedan zahtjev za prihvatanje jednog lica, isto kao iz Austrije, iz Belgije dva zahtjeva za prihvatanje šest lica, Holandije jedan zahtjev za prihvatanje dva lica, a Norveške dva zahtjeva za prihvatanje četiri lica. Od početka godine nije bilo pozitivnih odgovora za prihvatanje lica koja nijesu crnogorski državljani –piše u izvještaju.
Prema raspoloživim podacima, izvan Crne Gore živi oko 600.000 ljudi našeg porijekla. Prije godinu bio je aktuelan problem masovnog iseljavanja naših građana sa sjevera, pretežno u Njemačku, koji su pokušali dobiti azil u toj državi zbog teške socio-ekonomske situacije. Ipak, oni su morali da se vrate jer je Crna Gora proglašena za zemlju sigurnog porijekla što je u velikoj mjeri otežalo dobijanje azila u zemljama EU.
Iz Uprave za dijasporu ranije je saopšteno da nemaju pouzdan podatak koliko ljudi sa područja Crne Gore sada živi u instranstvu, jer ukupan broj zavisi i od toga ko se smatra iseljenikom.
Građani Crne Gore koji rade u inostranstvu i crnogorski iseljenici transferisali su u domovinu tokom 11 mjeseci prošle godine 349,3 miliona eura.
Iz Centralne banke Crne Gore (CBCG) saopšteno je da se od ukupnog priliva doznaka, 215,5 miliona eura odnosilo na kompenzacije zaposlenih, odnosno na plate rezidenata koji rade u inostranstvu. Na lične transfere odnosilo se 101,9 miliona eura, dok se 31,9 miliona odnosilo na priliv po osnovu penzija, invalidnina i drugih socijalnih primanja.
Iz Centralne banke su objasnili da su, u skladu s novom metodologijom Međunarodnog monetarnog fonda, koju ta finansijska institucija primjenjuje od 2014. godine, lični transferi nova kategorija koja predstavlja širi koncept od dosad korišćenog koncepta radničkih doznaka.
M.S.
U zemlje regiona vraćeno 27 građana
Od početka godine od država sa kojima se Crna Gora graniči primljena su ukupno dva zahtjeva da se tri lica vrate u matičnu državu. Iz Bosne i Hercegovine je stigao jedan zahtjev za povratak dva lica, a iz Hrvatske jedan zahtjev.
– Od ukupno dva zahtjeva za prihvatanje tri lica nije bilo pozitivnih odgovora. Na jedan zahtjev za prihvatanje dva lica nadležnim organima BiH upućen je negativan odgovor, dok je jedno lice zatražilo azil – navodi se u izvještaju.
Crna Gora je deportovala 27 lica koja su državljani zemalja u regionu, a najviše u Srbiju.